Ujutro toga dana, 21 Augusta, polako je prošetao do mora, po
hladu, putem koji pamti njegove stope više od pedeset ljeta, vratio se u svoj omiljeni slikarski atelje i
preminuo.
Rođen 17 Aprila, 1930 na Cetinju od majke Vjere Kujačić,
profesora Cetinjske Gimnazije, kći poznatog i voljenog doktora Jovana Kujačića i od oca Ranka Đurića.
Djetinjstvo je proveo u magičnom gradu
podno Orlova Krša, upijajući svim svojim bićem život oko sebe. Povijest Cetinja je i njegova povijest kao i
mjesto građanskog i crkvenog poglavara Petra Petrovića Njegoša, pjesnika, čija
su remek djela crnogorskog romantizma postala dio Božidareve svakodnevnice. Stvarao je u tišini ateljea na Kampu od
Kaštela, u gradu na moru, gradu Zadru, kojem
je i u najtežim trenucima privatnog i
umjetničkog života ostajao vjeran.
O slikarskom djelu Božidara Đurića izdvajamo tekst Dr. Sc.
Antuna Travirke (Sveučilište u Zadru) koji u ime Galerije Umjetnina Narodnog Muzeja
Zadar 1991 godine piše:
“ Slikarsko djelo Božidara Đurića jedan je od
najkoherentnijih recentnih opusa koje vezujemo uz figurativnu
postnadrealističku tradiciju.
Doživljavajući tokom niza godina izvjesne stilske i
morfološke modifikacije, kao i promjene
u motivskom opredjeljenju, ono je istovremeno trajno sačuvalo svoju
autentičnost forme elaborirane bez
ikakvih slučajnih efekata u teksturi, izvedene u strogoj perfekciji dosljedno provedenoj od totala do najsitnijeg detalja,
ostvarujući tako pregnantne plastičke metafore o unutrašnjoj naravi organskog
svijeta.
Đurićevi motivi nisu tek lucidne dosjetke, a niti
kompenzirajući model negativiteta postojećeg, već su i onda kada ulaze u
prostore čudovišnih metamorfoza egzistencijalne i prirodne patologije zapravo
sugestivno mjesto prirodne anatomije ostvareno u simultanoj komunikaciji
svijesti i podsvijesti, realnog i nepostojećeg.
Naratorski dinamizam Đurićeve imaginacije vrlo je brzo
pronašao novi horizont svog fantastičnog slikarstva u crtežu perom. Jednom intuitivno otkrivena i spoznata, ova
tehnika otkrila je autoru izvaredne mogućnosti da mnoštvo neočekivanih“
magičnih“ i “nadrealnih“ detalja elaborira u gustim mrežastim površinama s
pažljivo postavljenom svakom linijom, svakom točkom, izražavajući tako nešto
nepoznato, dubinsko, one tako specifične dramatske konstrukcije vanjskog i
unutrašnjeg prostora, vehementnog preplitanja, transfiguracije, involucije,
evolucije u kojima je gusti linearizam
površine postao osnovni konstitutivni element.“
Bozidar Duric 
Thank you for your follow. Sometimes my computer gives me an option to translate. But it doesn’t all the time. Please let me know what language you write, so that I could use Google to translate.
I admire you for honoring what your father wanted to do, and you made his dream come true. I’m sure he is smiling in heaven.
thank you for your comment, it is in Croatia, where my sister is a “keeper of his art. Sometimes I write in Croatian some time in English.
I copies part of your writing to use /google translate, I finally found the translation in Croatian. I think one picture shows your dad standing in front of a place that has the name of a city and I went from there to find out the language. The art is precious!
Thank you, it means a lot to me.
I want to understand the meaning.:-)
I found it. It’s Croatian. Thank you for sharing!
On the morning of that day, 21 August, slowly walked to the sea, the shade, through which remembers its rates more than fifty summers, he returned to his favorite artist’s studio and
died.